|
|
| < | siječanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentar kasica
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Houston Personal Injury Lawyer Counter
Slatka mala
Valerija
Tea
Teja
Luka (Kamen koji priča)
Vugi
Jelena
Padam
Dorotea
Slike Alexia Laiha iz COB-a
Nakon dvodnevnog pregledavanja prijava natječaja i odabira kandidata za uži krug - natječaj je zatvoren. Tko je stig'o, stig'o. I nema one stare turske više sreće drugi put. Ovo vam je bila prilika života. Kako bi sve bilo regularno i transparentno sazvana je tročlana komisija koju čine svi, ali svi, muški posjetitelji bloga. I naravno ja, kao predsjednik komisije.
Komisija je neumorno uspoređivala vrline i mane svih 1567 kandidata. Vjerujte mi na riječ, nitko prijavljen nije ostao zakinut.
Među ženskim kandidatima pristigle su i tri pijave muških, koje su jednoglasno (3 protiv) odbijene i kandidati su diskfalificirani. Permanentno. Isto kao i 7 ženskih koje su poslale svoje fotografije eksplicitnog sadržaja, što je pod veliki upitnik dovelo moral istih.
Upitna je i kandidatura djevojke iz Zaboka (podaci poznati komisiji) koja na fotografiji obnažena mijenja termostat na bojleru. Glasovanjem komisije, (2 za, 1 protiv) i ona je ušla u uži izbor jer je neupitno da fotografija vjerno pokazuje jednu od sposobnosti koja je u natječaju bila markirana kao obavezna.
Jučer nam se obratio Mihael i ponudio bezobraznu svotu da natječaj namjestimo. Pristali smo jer nas je uvjerio - tako se to kod nas radi.
Nisam se mogao suzdržati, bilo je jače od mene. Nadam se da mi nitko neće zamjeriti.
Uskoro novi post..
Zasad nemoguće obaviti radnju istog
(Razlog: korisnik je trenutačno nedostupan)
Pitaj me još jednom - ugrist ću te. Kolka fama se diže oko tog di će ko. Zašto nikad u subotu ne pitaš di ću van u petak? Ko dijete veselio sam se novim godinama. Onda sam shvatio da djecu i ove druge ne vesele iste stvari. Opcije su sljedeće.
Ajmo u disko! Najluđi provod u gradu, vodeni tobogani, vatreni zidovi, ledene figure, trbušne plesačice, svako svoju pjesmu sluša ak oće, moš jest, moš pit, moš plesat, moš platit to 400+ kuna. Nema veze, nije miljon. A možda sklopiš neko novo prijateljstvo. Da razmislim....ne. Ovo je još uvijek Hrvatska, toga u nas nema. A da ima, opet ne.
Znači, od diskača ništ. Zatim, ajmo svi na nečiju vikendicu napit se rakije i peć roštilj cijelu noć po snijegu, a ujutro ćemo se svi potuć jer nitko neće oprat suđe. Ako se prije ne pobijemo jer na vikendici nikad nema nacjepanih drva za roštilj. Ili uzmemo krivu rakiju. Opet mislim...ne.
Zatim, ajmo na glavni gradski trg. Tam je uvijek ludnica. Svirat će sigurno jedan dobar hrvatski bend koji nije uspio nać gažu za 100 tisuća eura pa da spasi makar čast, pjevat će nama, besplatno. Hm da. Stani, napij se da se ne smrzneš, čekaj da ti netko baci petardu na glavu i gledaj kak ti povraćaju po, za ovu priliku friško ulaštenim (ili čak kupljenim), cipelama dok ti bespomoćno stojiš u moru ljudi i piša ti se, a nemreš mrdnut. A besplatno, jebote! Barem je dolazak kući u ranim jutarnjim satima zagarantiran. Hmmmmm, ne.
Nije kraj svijeta, ne očajavaj. Uvijek možeš ostat u toplini svoga doma, žderat francusku i cijelu noć gledat na HRT-u filmove kojih više nema ni u inventaru bolje opskrbljenih većih gradskih videoteka; betmen2, terminator, striptiz...možda nam puste neki domaći ove godine, to bi bilo urnebesno. Opet 1 milisekunda, da razmislim..ne.
I, di ćeš za novu?
Ovaj bu dugačak, ak ti se ne čita dugačko, idi u miru. Držim ovo u sebi već dugo vremena, danas je došao dan da napokon pustim. Bit će mi lakše. A i vjerujem da će upornima, onima koji pročitaju, ovo iskustvo biti zanimljivo. Pa da krenem.
Bila je subota, prijepodnevna kava pa ajmo na biljar. Ništ novo, ništ ekstra, lupamo malo nas četvorica. I gubim ko svinja. Dobre, ne sam, ja i on. Njegovo veličanstvo. Natrpali nas, a bolji smo. Znamo to sva četvorica, al jebiga, loš dan. Idemo doma, vrijeme slinavo.
Kaj bumo večeras? - pita on, pomalo jadan.
Pa kaj bi, idemo fukat nekaj. - odgovorim. Zajebancija. Zna on da je. Ona u stilu pa znaš nas dvojicu jebote, kaj bi neg to.
I tak, nas dvojica važni, smijemo se sami sebi kakve gluposti pričamo, idemo fukat večeras.Fukat, grda riječ, al smiješna, jer takva nam je trebala. I prođe popodne, prođe ručak padne mrak. Zvoni mobitel.
Idemo onda?
Kam?
Pa fukat, dogovorili smo se.
Da, naravno, dogovor je dogovor. A već sam na njega zaboravio.
Eto njega kod mene, pa ćemo van. Kaže vidi sad ovo. Izvadi mobitel iz džepa, zaustavi se na imenu Mirela i stisne call. Koja Mirela mislim si, nikad čuo. I eto ga, krene razgovor. Di si, kak si, kaj ima, nismo se dugo vidli...može neki sex večeras? Slušam i ne vjerujem. On me pogledava i namiguje. Neugodnjak. Jebote. Kaže ona može, sve je dečko dogovorio. Ali.
Frend je samnom, jel to bed? Budeš sama il ćeš još nekog pozvat?
Jebote ne, ovo je film. Ja sanjam. Ovo nije on. Fuj. Znam da poznaje svakave ljude, al ovo su drolje, besplatne.
Eto nas za pola sata - kaže i poklopi. Gledam i ne vjerujem.
Frka - pita me. Reko ne da je frka neg nejdem. Pa kak možeš, nisi čuo da sam dogovorio, ne budi pizda, bla bla bla - neću! Ja sam pizda zaključi i zove ju opet.
Ej, bolestan je malo frend pa mu se ne da. Ajme kakva loša spika. Hoće sad Mirela mene čut. Ja neću. Nagovara me opet. Opet neću. Zašto nećeš. Ona je i dalje na liniji. Neću i gotovo. Reci samo da si bolestan i gotov, kraj. Neću. Bojim se spolnih bolesti, od ovakvih i preko telefona. I traje to 10 minuta. I uzmem ja telefon, samo da ga se riješim.
Mislim si cijelo vrijeme, to je jedan od prvih 5, prijatelj pravi. Poznajem ga u dušu. Mislio sam da ga poznajem, do maloprije. Vidi sad ovo, gadi mi se, ne želim s njim bit u istoj sobi. Ma ne zapravo ni što je Mirela takva, neg što to uzima zdravo za gotovo. I ide on. I nagovara me, nema srama, kao pa frendovi smo kaj ti je. Pao mi je u očima. U minus.
Javim se, napokon, kažem molim.
Bok, Mirela ovdje. Muški glas. Drugi frend. Pizda vam materina. Sjebalo me. I bolje. Da nije odreko bi se ovog slona. Ovako od kralja do slona pa nazad gore. Svaka čast, oporavljao sam se od ovog dva dana. Poslije kurvi osjećao sam se ko onda kad izgubite 100 kuna, tužni ste cijeli dan i onda ih navečer nađete u prljavim hlačama ispred vešmašine, tik prije pranja. Dobre kurve, nema šta.
Malo sam guglo po internetu i došao do određenog linka.
Rogoznica
Na njemu se jasno opisuje sve o Rogoznici. Između ostaloga i da je stari dio, tj. povijesni i upravo i mjesto Rogoznica, na otoku (povezanom cestom). Noviji dio, u kojem je vjerojatno moja prijateljica bila, nalazi se na obali.
Da zaključim, oboje smo imali pravo.
P.S. Ovim putem pozdravljam Teu i završavam ovu raspravu!
Evo jedan za Teu.
Prije par dana posvađali smo se oko toga je li Rogoznica otok ili ne. Pošto se nismo dogovorili odlučio sam uključiti vas nekoliko posjetitelja. Zato glasujte ljudi! Znam da je ovo malo i glupo, al jebiga, zadnjih dana ništ mi pametno ne pada na pamet.
P.S. Tea, zabranio sam glasovanje više puta preko istog računala (za svaki slučaj)
Jednostavno želja je jača od mene, a ovaj put znam i kako ću je ostvariti. Uz tvoju pomoć. Kada sam počeo pisati blog u jednom od svojih prvih postova iznio sam plan bogaćenja koji nije urodio plodom. Danas imam novi.
Svaki dan idem iz škole i imam osjećaj da sam nešto zaboravio. Znaš ono, ko kad kreneš na put i kopa te cijelo vrijeme, ali nema pomoći. Mene danas obasjalo sunce, makar je kiša cijeli dan padala. Shvatio sam da svaki dan u školi ostavim jedan dan života, koji mi nitko ne plaća. Valja to promijenit, makar pokušati.
Odlučio sam za to iskoristiti ovaj blog. Ideju su mi dali duhoviti blogeri koji na svojim blogovima imaju natpise: komentiranje na ovom blogu je besplatno. E na ovom više nije. Iskoristiti ću sve ove silne posjetitelje mog bloga, i tebe među njima. Uvodim zakon: za svaki komentar koji želiš ostaviti moraš mi platiti 1 kunu. Kupio sam si i kasicu, pogledaj kako je samo lijepa - u gornjem desnom kutu bloga. Zove se komentar kasica. Prije ili poslije komentiranja dužan si kliknuti na kasicu i tako ćeš u nju ubaciti kunu, koliko košta komentar.
Dužan! Ako ne ubaciš a komentiraš ja ću to znati i imati ćemo problema. Kad se skupi pozamašna svota tražiti ću Kamena da svojim čekićem razbije moju kasicu i isplati mi novce.
Dobro razmisli prije ostavljanja komentara, za jednu kunu možeš kupiti maxADSL. Pa što ti je draže, samo ti znaš..
Danas jedan ozbiljan. Umorilo me ovo "duhovito" makar je danas srijeda i skroz sam dobre volje. I neću nikome zamjeriti ako ne želi od mene čitati nešto što stvarno mislim. I Imam. Imam 5 prijatelja, da sam ja pas a ne čovjek, bili bi ko iz istoimene knjige. No nisam.
Nakon dosta vremena postalo mi je jasno da imam prave prijatelje. Po mojoj definiciji to mogu biti samo ljudi s kojima si odrastao. Ostalo u životu sve su poznanici. Neki bolji, neki lošiji. Imam ja i jako dobrih poznanika, i ne bi htio nikoga stavljati na nekakvu listu, ali jebiga, život je tako htio i ovih 5 odraslo je sa mnom. Ili ja s njima.
Poznajem svakoga od njih koliko nikada u životu neću na primjer poznavati neku žensku osobu. To ne znači da se neću ženit, al ne još, barem ću pričekati još ovih nekoliko godina.
To je sve, samo sam se htio pohvaliti, došlo mi je. Sad idem van malo se napit. Sa svojih 5. A vama ugodna večer.
Napokon imam novi dizajn!
Pogledajte ga samo: on je opak, on je taman, on je od Children Of Bodoma!
Slobodno mi pošaljite koji komentar..